Living work of art

"Bonsai. Neprekidan ciklus davanja i uzimanja, između čovjeka i drveta sa vječno živim i nikada završenim umjetničkim djelom."

"Bonsai can show the beauty of a work of art and become itself a work of art, only when it is true expression of the artist's creative power." S.E.

subota, 17. prosinca 2016.

Silvestris prebonsai stajling

Mali filmić o početku stajlinga Pinus Silvestrisa iz rasadnika. 
Borove sam prebacivao u posude tijekom jeseni. Po pravilu ih se ne bi smjelo ožicavati. No kako znam da je svima korijenova bala tek malo dirana po rubovima, dozvoljavam si da ih lagano ožicavam. Svakome po jednu granu u tijeku jednog tjedna. Desetak borova, desetak tjedana, desetak grana.... uff tu već počinje matematika...

Little movie about the start styling Pinus silvestris from the nursery.
The pines are transferred to first pots during the fall. As a rule, they should not be wiring up. But I know that all of the root balls are just a little disturbed at the edges, allow me to start slightly wiring. Every pine one branch in one week. A dozen pine trees, about ten weeks, ten branches .... uff that already begins mathematics ...


srijeda, 14. prosinca 2016.

Kod Gala ( Galunić Drago )

Danas sam navratio kod bonsai prijatelja Gala. Pod hitno sam trebao još okretalica, a on se velikodušno ponudio da mi da jednu svoju staru veću koja je sjela pod moje velike borove ko salivena.
Gal koliko pamtim ima oko petnaestak godina bonsai iskustva i počeo je kad nitko nije ništa znao u hrvatskoj o bonsaiu. Živi na južnim obroncima Ivanščice gdje se već može naći podosta dobrog bjelogoričnog materijala. Osobito drijenova i grabova. Mislim da nitko u hrvatskoj neće imati bolje drijenove. Bjelograbovi iskopani pred desetak godina sad su već pomalo dozorili za prve izložbe. A da ne pričam o par nigri kojih se sjećam od prije desetak godina, dok su bile friško izvađene sa obronaka Ivanščice. Ali kao i uvijek, jedno su fotke, a drugo je dok sve to vidiš u živo.








utorak, 13. prosinca 2016.

Otkud tolko posla...

Kad ga prebacuješ iz rasada u posudu misliš si nema se tu kaj puno za delati. A onda se pitaš od kud sad još sedam sati posla na prežicavanju?
Ova grana treba 2 cm bolje desno, pa malo natrag, ova druga malo bolje prema nutra pa opet van, ona gore nema dovoljnu dinamiku, kad one grane raširim, onda mi ove donje stoje previsoko da bi dobivale dosta svjetla.... itd. itd. 
Je, za pet ne zna nitko, za četiri zna samo dragi Bog, za tri zna onaj čovjek koji sve zna, za dva zna Vaš profesor, čuo sam na faksu nekad....

When you transferred it from nursery to the container you're think there is not lot of work to do. And then you ask yourself from where seven ours of wiring taken?








petak, 9. prosinca 2016.

Prvi su doma !

Dvadesetak je silvestrisa tijekom jeseni prebačeno u posude. Neki su se već dobrano ustabilili u svojim posudama. Do sad su bili ožicavani više manje samo u hortikulturnom smislu uz naglasak osnovnih linija. Došlo je vrijeme da se odredi koje će grane ubuduće ostati, koje će biti viška. Svako drvo treba malo kompaktirati, odabrati pravu prednju stranu....
Ove zime još radim sam, no nadam se da će narednih zima biti gužva na radionicama jer će na novih pedesetak trebati skidati žice iz rasada, čistiti i pripremati grane za prežicavanje....a možda se koji i kome dopadne pa ga kupi....

Around twenty silvestris pines during autumn are moved in containers. Some are already well established in their pots. So far they have been wired more or less only in the horticultural sense emphasizing basic lines. 
The time has come to determine which branches will remain in the future, which will be reduced. Every tree must bee a little compacted, select the right front side ....

This winter I still do alone, but I hope that the coming winter will be crowded in the workshops because it will be lot of work to remove the wires from nursery, clean and prepare the needles and branches for rewiring .... and maybe some pine pleases somebody, and somebody by someone...




petak, 4. studenoga 2016.

Jutro u rasadniku

Jutro u rasadniku.  Sunce u svakoj kapi rose, na svakoj iglici svakog bora. Poznam ih sve. Do jednoga. Svaku njihovu granu, svaku njezinu funkciju. Kod svakog od njih sam skoro svaki dan. Gledam što trebaju, gledam što mogu. Zamišljam želje. Da budu ljepši, da budu veći… što da uradim ja, što oni. Da li se razumijemo? Da li ja njima dajem ljepotu, a oni meni energiju? Kužni tok energije, davanja i uzimanja. Nikad dovršenih ideja, poslova, promjena.  Stvaram li ja njih ili oni mene?


Morning in the nursery. Sun in each drop of dew, on each pine needle of each tree. I know them all. Until one. I know every branch, every its future function. Beside each of them I am stand almost every day. I look at what they need, what I can do. I imagine desires. How they can be bigger,  better, more beautiful... what I can do, what they can do. Do wee understand each other? Did I give them the beauty, and they give me energy? Circular flow of energy, giving and taking.  Never finished ideas, activities, changes. Does I create them or they create me?