Living work of art

"Bonsai. Neprekidan ciklus davanja i uzimanja, između čovjeka i drveta sa vječno živim i nikada završenim umjetničkim djelom."

"Bonsai can show the beauty of a work of art and become itself a work of art, only when it is true expression of the artist's creative power." S.E.

subota, 8. kolovoza 2015.

LADY IN GREEN

2007. godine, donio sam sa Ivanščice jednu mršavu tanku jelu. Zašto? Nisam imao ni jednu jelu, lako je izašla. Iako je bila u lošem stanju, primila se i dosta ojačala kroz naredne dvije godine. Počelo je i formiranje. Vitka, tanka, obavijena zelenilom, a kako bi je nazvao ako ne – LADY IN GREEN. Prošle su 4 godine i odlučio sam da je presadim u prvu bonsai posudu. No korjenova bala bila je već nalik klupku vune koje sam nespretno jedva raskopao polomivši dosta aktivnog korijenja. Naravno, nije preživjela.

Naredne godine pronašao sam jednu mršavu tanku smreku. Uzeo sam je. Zašto? Jer mi se dopada taj vitki stajling i samo ime. LADY IN GREEN. Nakon 4 godine jačanja i gnojidbe, ponovno polako radim na osnovnom stajlingu – vitka, tanka, obavijena zelenilom. Uskoro ide u bonsai posudu. No ovog puta sam se naučio pameti. Barem se nadam?

2007 brought from Ivanščica one tiny fir (Abies alba). Why? I did not have any fir, she was easy come out. Although in poor condition, she received and plenty strengthened through the next two years. It began the styling. Slim, thin, wrapped in greenery, and how I can call it if not - LADY IN GREEN. It's past four years, and I decided it was time to move in the first bonsai pot. But the roots was already like a ball of wool that I barely dug up awkwardly, breaking a lot of active roots. Of course, she did not survive.
The following year I found one thin spruce. (Picea abies) I picked it up. Why? Because I like the sleek styling of the name. LADY IN GREEN. After 4 years of strengthening and fertilization, I again slowly working on basic stile - Slim, thin, wrapped in greenery. Soon she going to the bonsai pot. But this time I learned a lesson. At least I hope?






petak, 7. kolovoza 2015.

Smreka VP

Ovu sam smreku  donio sa jednog od izleta u visokogorju 2012. godine.Teško se primila, izgubila je dosta grana, a od onog što je ostalo pokušao sam napraviti osnovni stajling. Na nebariju se sam od sebe pojavio i lijepi shari. Još godina dana i ide u prvu posudu.

This spruce I brought from a trip to the mountains in 2012 year. Hardly recovered, she lost some branches, and from what's left I tried to do basic styling. On Nebari by itself appeared nice and Shari. Another year she going into the first container.





srijeda, 8. srpnja 2015.

POSJET BONSAI MUZEJIMA

             Prilikom posjeta kćeri Andrei koje je na doktoratu u Darmstadu, posjetio sam nekoliko bonsai muzeja. Bonsai muzej U Haidelbergu, Minoru bonsai, Te po treći puta Bonsai muzej u Seebodenu.
            Nanovo otvoreni muzej u Heidelbergu fascinirao me veličinom i brojem bonsaia. Raspolaže ne samo sa velikim natkrivenim i otovrenim izložbenim dijelom već i sa ogromnim, za mene fascinirajućim prodajnim dijelom posuda, supstrata, alata, prebonsaia, gotovih bonsaia chuhin i shohin veličina.....
           Minoru Bonsai je nedavno otvoreni bonsai muzej, mladog Michela Trana, izuzetno susretljivog, srdačnog mladića, koji je tek počeo dotjerivati svoj posjed i vjerujem da će daleko dogurati.
         Svaki puta kad dođem u posjet Seebodenu, iznenadim se novo otvorenom dijelu kojeg nije bilo pred nekoliko godina. Većina bonsaia mi je poznata već od pred desetak godina, no novo otvoreni japanski vrt sa dva jezera, koima, slapom i šetnica ovog su puta bilo novost.

            While visiting my daughter Andrea who is a PhD in Darmstadt, I visited some bonsai museum. Bonsai Museum In Haidelberg, Minoru bonsai, and third time Bonsai Museum in Seeboden.
             The newly opened museum in Heidelberg fascinated mee by the size and number of bonsai. It has not only a large covered and Open exhibition part, but also with a huge, for me fascinating part of container sales, substrate, tools, prebonsaia, finished bonsai chuhin and Shohin size .....
            Minoru Bonsai is the recently opened Museum of bonsai by the young Michel Tran, extremely attentive young man, who had just begun to bulit and editid up their property, and I believe it will go so far.
          Every time I come to visit Seeboden, I am surprised with opened a new part that was not there a few years ago. Most bonsai are known for me from ten years ago, but the newly opened Japanese garden with two lakes, Kois , waterfall, and promenade this time are now for me.


















srijeda, 24. lipnja 2015.

SMREKA - A GDE JE NEBARI

2011. godine u rasadniku sam pronašao zgodnu kompaktnu smreku po mom mišljenju pogodnu za bonsai. No na moje zaprepaštenje kad sam kod kuće pokušao pronaći nebari, pronašao sam ga kojih 15 cm ispod nivoa zemlje. Što je tu je, povratka nema. Nakon četiri godine, polako je počela ličiti na prebonsai. Još četiri i biti će bonsai.


2011. I was found in the nursery  a nice compact spruce, in my opinion suitable for bonsai. But to my astonishment, when I'm at home trying to find nebari, I found it about 15 cm below ground level. What's done is done. There is no return. After four years, slowly began to mimic prebonsai. For another four years, I hope it will be a bonsai.








petak, 12. lipnja 2015.

ATRIJSKI SILVESTRISI

Od većih borova, silvestrisa, koji su se uspješno primili pokušavam napraviti nešto što bi se zvalo "atrijski bonsai". Ovo su slike od prva dva. Na njima sam savladao osnove, a uskoro slijedi još nekoliko komada iz pripremnih konteinera..


Of the larger pine, silvestris, which were successfully rooted and stabilized, I’m trying to do something that would be called "atrium bonsai". These are pictures of the first two. On them I have mastered the basics, and soon I will follow with a few new pieces from the receptacles containers.










ponedjeljak, 8. lipnja 2015.

TISA

Tisu sam kupio 2010. godine u rasadniku u Varaždinu. Bila je posađena u ogromnu plastičnu posudu  u ilovaču. Polako sam skidao ilovaču dok nisam došao da mladog bijelog korijenja. Zatim sam je presadio u običnu veliku keramičku okruglu posudu i zasipao smjesom pumice i supstrata od nekih drveta koja su se posušila. Obično prvu presadnju radim u veće i okrugle posude tako da se ne zamaram sa prednjom stranom dok ne vidim kako će drvo samo reagirati i tek za godinu, dvije razmišljam o prednjoj strani. Nakon četiri vegetacije probudilo se i dosta latentnih pupova. Krajem ljeta slijedi skidanje iglica po starim granama i detaljnije ožicavanje.


This Common yew I bought in 2010. in a nursery in Varaždin. It was planted in a huge plastic container in the clay. Slowly I took off the clay until I came to a young white roots. Then I was transplanted to a regular large ceramic round container and added a mixture of pumice and substrate of some trees that are died. Usually the first transplanting I done  in larger and round containers so they will not bother me with the front face until I see how the tree react and only for a year or two I think about the front. After four vegetation woke up and a lot of latent buds. In late summer, follow removing of needles by the old branches, and detailed wiring.







nedjelja, 7. lipnja 2015.

STOLIĆ

Novi bonsai stolić napravljen od otpada iz susjedove tišlerske radionice.

New bonsai table made of waste from neighbor carpenter workshop.