Bonsaiem sam se počeo baviti 1999. godine kada sam iz šume koja se krčila dovukao kući minijaturne boriće i smrekice kako ih bageri ne bi uništili. Nakon nekoliko godina počeo sam shvaćati kako će trebati cijela vječnost da se od tih čačkalica uzgoji „bonsai“, jer uzora, učitelja, literature, u to doba nije bilo.
Slijedi potraga za jačim, starijim, karakternim drvima koja treba izvaditi iz prirode, održati ih živima, postepeno ih preseljavati u adekvatne posude, jačati, formirati, umjetnički oblikovati, održavati dizajn, proučavati fiziološke osobine baš te vrste, načine kako ih iskoristiti za što bolji oblik, proučavanje koji oblik najbolje leži fiziologiji koje vrste drveta, svakodnevno zalijevanje….
Nakon desetak godina shvatiš kako je Bonsai odnos između dva živa bića kojima vrijeme protječe u sasvim različitim smjerovima. Bonsai je odnos sa neprekidnim izmjenjivanjem energije, davanja i uzimanja, nikad završenim promjenama, nikad završenim umjetničkim djelom.
I began to work with Bonsai in
1999. when I dragged from the woods miniature pine and spruce trees in order to
save them from the dredges. After a few years, I realized that a whole eternity
will be needed to transform this tooth picks into a Bonsai because role models,
teachers and books were few in that time.
A whole chase began for stronger,
older trees, character, which should be retrieved from the nature, kept alive and
gradually moved into adequate pots to get them stronger, to form them and to
shape them in artistic manner, to maintain their design, to study the
physiological traits of that exact species, to find a way to use them for an
even better shape, to study which shape lies better in different physiological
types of trees, to water them everyday...
In about ten years, you begin to
realize that a Bonsai is a relationship between two living creatures whose time
flows in quite different directions. A Bonsai is a relationship with continuous
alteration of energy, giving and taking, with endless changes and never-ending
work of art.
