Gal koliko pamtim ima oko petnaestak godina bonsai iskustva i počeo je kad nitko nije ništa znao u hrvatskoj o bonsaiu. Živi na južnim obroncima Ivanščice gdje se već može naći podosta dobrog bjelogoričnog materijala. Osobito drijenova i grabova. Mislim da nitko u hrvatskoj neće imati bolje drijenove. Bjelograbovi iskopani pred desetak godina sad su već pomalo dozorili za prve izložbe. A da ne pričam o par nigri kojih se sjećam od prije desetak godina, dok su bile friško izvađene sa obronaka Ivanščice. Ali kao i uvijek, jedno su fotke, a drugo je dok sve to vidiš u živo.
Living work of art
"Bonsai. Neprekidan ciklus davanja i uzimanja, između čovjeka i drveta sa vječno živim i nikada završenim umjetničkim djelom."
"Bonsai can show the beauty of a work of art and become itself a work of art, only when it is true expression of the artist's creative power." S.E.
srijeda, 14. prosinca 2016.
Kod Gala ( Galunić Drago )
Danas sam navratio kod bonsai prijatelja Gala. Pod hitno sam trebao još okretalica, a on se velikodušno ponudio da mi da jednu svoju staru veću koja je sjela pod moje velike borove ko salivena.
Gal koliko pamtim ima oko petnaestak godina bonsai iskustva i počeo je kad nitko nije ništa znao u hrvatskoj o bonsaiu. Živi na južnim obroncima Ivanščice gdje se već može naći podosta dobrog bjelogoričnog materijala. Osobito drijenova i grabova. Mislim da nitko u hrvatskoj neće imati bolje drijenove. Bjelograbovi iskopani pred desetak godina sad su već pomalo dozorili za prve izložbe. A da ne pričam o par nigri kojih se sjećam od prije desetak godina, dok su bile friško izvađene sa obronaka Ivanščice. Ali kao i uvijek, jedno su fotke, a drugo je dok sve to vidiš u živo.
Gal koliko pamtim ima oko petnaestak godina bonsai iskustva i počeo je kad nitko nije ništa znao u hrvatskoj o bonsaiu. Živi na južnim obroncima Ivanščice gdje se već može naći podosta dobrog bjelogoričnog materijala. Osobito drijenova i grabova. Mislim da nitko u hrvatskoj neće imati bolje drijenove. Bjelograbovi iskopani pred desetak godina sad su već pomalo dozorili za prve izložbe. A da ne pričam o par nigri kojih se sjećam od prije desetak godina, dok su bile friško izvađene sa obronaka Ivanščice. Ali kao i uvijek, jedno su fotke, a drugo je dok sve to vidiš u živo.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar